Nakon dugih i iscrpljujućih borbi na ispadanje konačno smo dobili odgovore na sva najvažnija pitanja. Novi prvak Evrope je Tomashevsky (RUS), a preostale dvije medalje idu Malakhovu (RUS) srebro, te Jobavi (GEO) bronca.
Za svjetski kup plasirali su se osim prve jedanaestorice još i: Meier (GER), Nijboer (NED), Fedorchuk (UKR), Timofeev (RUS), Sjugirov (RUS), Bartel (POL), Mamedov (AZE), Motylev (RUS), Savchenko (RUS), Sakaev (RUS) koji je izbacio našeg Stevića, Vitiugov (RUS), Petrosian (ARM), Nisipeanu (ROU) i Lupulescu (ROU).
U borbi za prvo mjesto Sokolov je nažalost izgubio već u četvrtfinalu od Jobave, dok je Stević ispao iz prvih 23 porazom od Sakaeva u brzopoteznim partijama, nakon što su prve dvije na 15 minuta završene neodlučnim rezultatom. Šteta za obojicu, ali ovakav sistem je čista lutrija u kojoj bolje prolaze specijalisti za ubrzani tempo.
Gledajući cijeli dan te partije koje su obilovale brojnim preokretima, previdima i padanjem zastavice u dobijenim pozicijama, nameće mi se pitanje o regularnosti takvog načina odlučivanja o konačnom poretku u slučaju diobe kritičnih mjesta. Nekoliko je stvari koje su tu po meni sporne. Prije svega zašto netko tko je prema uobičajenim pravilima pobijedio na turniru (u ovom slučaju Sokolov) mora sada još jednom pobijediti na novom turniru koji se igra po sasvim drugim pravilima, to jest na ispadanje, da bi potvrdio svoju pobjedu. Još je gore što se taj drugi turnir igra po ubrzanom tempu, a to je jedna sasvim druga disciplina koja sa turnirskim šahom nema baš puno veze, o partiji smrti da i ne govorimo. Spektakularnost takvog načina igre nije sporna – danas je zabilježen dvostruki broj ulaza na službenu internet stranicu u odnosu na prošle dane – ali količina dodatnog stresa nakon 11 dana napornih borbi čini šahistima daleko više štete nego što od toga ima neke koristi. Posljedica je to činjenice da o sistemima natjecanja odlučuju amateri koji u takvim situacijama nisu nikada bili, dok su s druge strane šahisti inertni i slabo organizirani da bi se mogli izboriti za neke svoje ideje koje gotovo u pravilu nailaze na nerazumijevanje. S obzirom da sam kroz pune 4 godine (1991-1995) bio delegat moje zemlje u međunarodnoj šahovskoj federaciji (FIDE) dobro znam kako stvari tamo funkcioniraju, pa mi možete vjerovati na riječ.
I na kraju sve pohvale organizatorima za odlično organiziranu i uzorno provedenu vrhunsku šahovsku priredbu koja će, siguran sam, svim učesnicima ostati u lijepom sjećanju bez obzira na postignuti rezultat.